Išarano telo sa atraktivnim i interesantnim motivima je zaista hit u poslednje vreme. Svi bi želeli originalnu tetovažu na svom telu ili neki interesantni pirsing. Na ulicama i letnjim morskim destinacijama mogu se uočiti interesantne slike različitih boja i nijansi, diskretni crteži i motivi na karakterističnim mestima na telu, a pirsing nakit je prisutan svuda gde može da se okači.

Udruženje dermatovenerologa Australije je izdalo saopštenje da tetovaža, bilo stalna ili pak privremena, nije bezopasna i zanemarljiva, te je opšta javnost upozorena na posledice koje mogu prouzrokovati tetovaža ili pirsing. Ukoliko se neka osoba odluči za tetoviranje ili pirsing, treba da zna za eventualne zdravstevne komplikacije koje mogu da se jave tokom i nakon tetoviranja ili pirsinga.

O kojim ozbiljnim komplikacijama se radi?

Kožne promene koje se mogu javiti kod tetovaže su alergijskog tipa, zbog reakcije na pigmente boja koji se koriste. Ovo je iz tog razloga što većina pigmenta boje u svom sastavu sadrži soli metala koje su za osetljive osobe, upravo, alergeni, koji prouzrokuju nastanak kontaktnog alergijskog dermatitisa. Evo nekih od primera: Plavu boju koju koristimo u tetoviranju daje mastilo, indigo plavu boju soli kobalta, zelenu soli hroma, za crvenu boju je odgovorna so žive koja je jako toksična. Žuta boja se dobija od soli kadmijuma…. Kožne alergijske promene mogu da se jave neposredno nakon ili već u toku tetoviranja, a nekada i nakon par godina.

Kako se ove alergijske promene ispoljavaju?

Najpre se javlja crvenilo kože koje veoma svrbi, a nakon toga se na tetoviranom mestu pojavljuju mali mehurići koji prskaju i ostavljaju sitne kožne kraste. Zbog jakog svraba pojavljuju se i ogrebotine, a veoma često dolazi do pojave sekundarne bakterijske infekcije. Ovo je već ozbiljno stanje koje je praćeno bolnim otokom, gnojem i povećanom temperaturom tela. Sekundarne baterijske infekcije su u većini slučajeva karakteristika pirsinga.

Zašto se javljaju infekcije kod pirsinga?

Zato što je pirsing prisutan na osetljivim mestima na telu kao i zbog vrste nakita koji se upotrebljava. Mesta za pirsin su nos, uvo, usna, jezik, obrva, obraz, bradavice, pupak i genitalna regija. Nakit koji se koristi je obično od čelika, titanijuma, niobijuma, ili zlata. Ukoliko je izradjen od nikla, kontaktne alergijske reakcije su veoma česte. Koža se najčešće buši iglama, a za uvo su u upotrebi posebni pištolji. Vreme uspešnog ozdravljenja kože nakon pirsinga je od šest meseci do godinu dana!

Da li postoje još neke komplikacije koje su posledica ovog tipa ulepšavanja?

Tetovaža ili pirsing se moraju sprovesti u sterilnim uslovima i sa sterilnim instrumentima, ukoliko to nije slučaj može doći do infekcije najrazličitijim virusima. Naravno, ukoliko je na nesterilizovanom instrumentu ostao trag krvi inficirane osobe koja je prethodno vršila navedene tretmane. Ovako najlakše može da se prenese izuzetno otporan HPV virus, uzročnik pojave sitnih bradavica po telu i rukama. To je jedan od razloga zašto nastaju viseće bradavice po telu. Medicina je zabeležila slučajeve osoba kod kojih se na svakom mestu uboda pojavila sitna virusna bradavica izazvana humanim papiloma virusom.

Kako se leče virusne bradavice?

Uklanjanje virusnih bradavica se veoma efikasno sprovodi upotrebom Staroplaninskog melema za Kurje oko i Bradavice. Tretman je brz i krajnje efikasan. Više o tome pročitajte ovde

Tetoviranje nije preporučljivo za osobe koje boluju od hroničnih kožnih bolesti, kao što su psorijaza, sarkoidoza ili vitiligo. Lekari takodje podsećaju da ove boje za tetoviranje mogu izazvati i ekcem, sarkoidozu kože i druge bolesti, ili alergijsku reakciju (svrab, crvenilo, otok na mestu tetovaže).

Kako se zaštiti prilikom tetoviranja i pirsingovanja?

Ukoliko ste se već odlučili za pirsing ili tetovažu, dobro se raspitajte gde je najbezbednije da se to uradi. Ukoliko ne postoje licencirane radnje u vašem okruženju, obavezno proverite da li se na mestu za tetoviranje i pirsing koriste kontejneri sa pigmentom boje za jednokratnu upotrebu? Ovo iz tog razloga da biste smanjili rizik za dobijanje infekcije od nekog drugog. Od izuzetne je važnosti saznanje da li se za svaki tattoo koriste sterilne igle, kao i činjenica da li u radnji postoji autoklav ili suvi sterilizator i da li se igle zaista nakon svakog korišćenja sterilišu. Naravno, profesionalci moraju koristiti zaštitne rukavice tokom rada.